Otisak čovječanstva danas vrlo je vidljiv, od visokih nebodera koji definiraju moderne metropole do piramida i drugih drevnih spomenika ljudske prošlosti. Ljudska aktivnost također se očituje kroz prostrane poljoprivredne posjede i ceste koje sve povezuju. Ali kako bi svijet izgledao da ljudi nikada nisu postojali?
Neki znanstvenici ističu netaknutu divljinu i obilje vrsta, od poznatih do onih s kojima se nikada nismo susreli.
“Mislim da bi Zemlja izgledala kao mjesto s raznolikijom prirodom, bogatstvom životinja, brojnih i raširenih na svim kontinentima osim Antarktika”, rekao je za Live Science Trevor Worthy, paleontolog i izvanredni profesor na Flinders Universityju u Australiji.
Svijet bez modernih ljudi također bi mogao značiti da bi naši izumrli ljudski rođaci, kao što su neandertalci, još uvijek bili tu, ali bi oni također promijenili krajolik. Ljudi su oblikovali svijet na račun mnogih vrsta, od dodoa (Raphus cucullatus) do tasmanskog tigra (Thylacinus cynocephalus), kojeg smo doveli do izumiranja kroz aktivnosti poput lova i uništavanja staništa.
Stopa izumiranja na Zemlji danas je više od 100 puta veća nego što bi bila bez ljudi i nije bila ovoliko visoka od izumiranja u kredi-paleogenu, dobu koje je prije 66 miliona godina uništilo oko 80% životinjskih vrsta, uključujući neptičje dinosaure. Propadanje prirode predvođeno ljudima ukazuje na to da bi Zemlja bila jako divlje mjesto bez nas, s nekim izgubljenim divovima, poput moa. Ova skupina ptica sličnih noju, od kojih su se neke protezale i do 3,6 metara visine, evoluirala je na Novom Zelandu tokom miliona godina.
Unutar 200 godina od dolaska ljudi na teritorij ovih ptica prije 750 godina, svih devet vrsta moa nestalo je, zajedno s najmanje 25 drugih vrsta kralježnjaka, uključujući i divovske Haastove orlove (Hieraaetus moorei), naveo je Trevor Worthy.
Opstanak velikih životinja ključan je za nagađanje o Zemlji bez ljudi, jer te životinje imaju izrazito jak utjecaj na krajolik.
Zemlja bi izgledala kao afrički Serengeti
Sören Faurby, viši predavač zoologije na Sveučilištu Göteborg u Švedskoj, vjeruje da su ljudi odigrali ključnu ulogu u nestanku mnogih velikih sisavaca tisućama godina unatrag. Vodio je istraživanje 2015., objavljeno u časopisu Diversity and Distributions, koje je sugeriralo da bi, bez ljudi, Zemlja uvelike podsjećala na današnji Serengeti, afrički ekosistem prostranih savana u kojem se događa najveća seoba sisavaca na svijetu. Serengeti često nazivaju i deseto svjetsko čudo prirode.
U ovom scenariju, izumrle životinje slične onima koje se danas nalaze u Serengetiju, uključujući slonove, nosoroge i lavove, živjele bi diljem Europe. Na primjer, umjesto afričkih lavova i dalje bi postojali špiljski lavovi, nešto veća vrsta koja je živjela u Europi do prije otprilike 12 hiljada godina.
Amerika bi bila dom rođacima slonova i masivnih medvjeda, zajedno s jedinstvenim vrstama, kao što su rođaci oklopnika veličine automobila koji se zovu Glyptodon.
“U svijetu bez ljudi, postojala bi mnogo veća raznolikost velikih sisavaca, što automatski podrazumijeva i puno otvorenije stanište”, rekao je Faurby za Live Science.
Velike životinje, poput slonova, poznate su kao megafauna. Tijekom posljednjeg ledenog doba pleistocena (prije 2,6 miliona do 11 700 godina), svijet je bio bogat megafaunom.
Na primjer, oko 38 rodova velikih životinja izumrlo je u Sjevernoj Americi na kraju posljednjeg ledenog doba, prema istraživanju iz 2020. u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Tokom prošlog stoljeća znanstvenici su raspravljali o tome jesu li prirodne klimatske promjene ili ljudske aktivnosti, poput prekomjernog lova, glavni uzrok propadanja ovih velikih životinja.
Studija iz 2021. objavljena u časopisu Nature zaključila je da su klimatske promjene u konačnici izbrisale vunaste mamute (Mammuthus primigenius) i drugu megafaunu koja je živjela na Arktiku i preživjela kraj pleistocena, a problem je stvorila prevelika vlažnost koju vegetacija koju su jeli nije mogla preživjeti. Ljudi su, međutim, lovili mamute. Znanstvenici koji misle da su ljudi vjerojatno bili ključni čimbenik u njihovom izumiranju, poput Faurbyja, tvrde da su mamuti preživjeli klimatske promjene prije nego što su se ljudi pojavili i da bi vjerojatno mogli preživjeti do današnjih dana da nije bilo dodatnog pritiska ljudi.
Produktivniji i bogatiji ekosistem
Christopher Doughty, izvanredni profesor i ekolog ekosistema na Northern Arizona Universityju, objašnjava kako velike životinje prošlosti i sadašnjosti prenose sjemenke i hranjive tvari kroz hranu i nuždu. Njegov rad sugerira da je prijenos elemenata poput fosfora, kalcija i magnezija, koji su ključni za život, opao za više od 90% zbog izumiranja velikih životinja.
Doughty pretpostavlja da bi bez ljudi elementi bili ravnomjernije raspoređeni po krajoliku. To bi rezultiralo plodnijim tlom te produktivnijim ekosustavom. Ljudi imaju tendenciju spajanja elemenata kroz postupke kao što su poljoprivreda i stvaranje ograđenih područja za uzgoj, tako da ta područja vremenom postaju manje plodna u usporedbi s divljim sustavima, kaže Doughty. Veća plodnost znači bi i da biljke mogu raspodijeliti svoje resurse na više voća i cvijeća, što rezultira živahnijim ekosistemom i većom količinom hrane za životinje.
Klima bi također mogla biti drugačija, i dok je teško reći kako su ljudi i megafauna mogli utjecati na klimatske promjene prije nekoliko hiljada godina, lakše je procijeniti naš utjecaj na klimu Zemlje danas. Kroz globalno zatopljenje, uzrokovano aktivnostima poput spaljivanja fosilnih goriva, ljudi su od početka 20. stoljeća podigli prosječnu globalnu temperaturu za oko jedan stepen Celzija. Zemlja bi, dakle, bila barem toliko hladnija bez nas.
Istraživanje iz 2016. objavljeno u časopisu Nature navodi da će zagrijavanje uzrokovano ljudima odgoditi nadolazeće ledeno doba za najmanje 100 hiljada godina.
Čitanje ovih podataka svakako potiče na razmišljanje. Svijet bez ljudi, iz kojega god ugla ga sagledavali, jednostavno ne bi bio isti. Znajući barem otprilike kakav je mogao biti da čovječanstvo u ovom obliku nije nastalo, potrebno je osvijestiti si da Zemlju i sve vrste koje na njoj žive treba čuvati jer svako na njoj ima svoju ulogu.